Kako je Una dospjela na drugo mjesto iliti... o Mrežnici

Volim Unu, tu lijepu rijeku i rado se sjećam ljeta provedenih na njenim obalama. Tada se živjelo zaigrano i bajkovito, a Una je bila kulisa za naše big games i ona manje koje su joj prethodile.

Mogu otvoreno reći da su mi to bili gotovo najljepši dani kojih se sjećam sa studija. Ubrzani dani u Zagrebu, puni obaveza i pomalo tjeskobni za vrijeme ispitnih rokova i onda opušteno i bajkovito ljeto na Uni.

I onda, puno godina poslije, dođe to ljeto kada sve krene kako ne žeiliš i mimo plana. Polomljeni prst (ne moj) i hitna i odmaranje i mirovanje bili su momenti koji su izbili zadnje čavle iz stupova mosta koji me je trebao ispratiti na obalu našeg lijepog mora. Kada dođu topli dani, tamo negdje oko druge polovice lipnja moja stopala tako počinju svrbjeti do neizdržive čežnje da u japankama (ili nekoj drugoj „gotovo“ bosoj obući), sa ruksakom na leđima, bez šminke, s minimum kozmetičkih preparata i odjeće, glavom u oblacima, odjedrim u nepoznata mjesta...po mogučnosti na obali! ...i tako je bilo i ovo ljeto...i kada je ta moja čežnja već počela da boli i da stvara onaj lijepi nemir koji pokreće..prihvatila sam bol i sve njene nuspojava i pomirila se da ću ljetovati u Ostanovcima. Tada se dogodilo! Jedan muž i njegov prst, jedno prebivalište i jedno boravište i jedna dislocirana doktorica u mjestu prebivališta, a ne boravišta, odvedoše nas na kontrolu u našu Metropolu, blizu moru! Ponadah se da ću ga možda ipak vidjeti ove godine! ....ali ne! Predložio je on nešto u zemjenu i došli smo na obale Mrežnice. I kako smo se približavali našoj lokaciji kiša je sve više padala i padala i vrijeme je više podsjećalo na jesensko nego na ljetno! Ružo, čini se da ipak nemamo sreće! Ništa od našeg kupanja! –odzvanajlo mi je u ušima dok sam vozila do destinacije ..ali smo ipak nastavili da barem vidimo tu lijepu rijeku i provjerimo njene obale za neke sretnije dane! I tako, zavoj po zavoj, rupa po rupa na cesti, kilometar po kilometar, jedan prekrasni pružni prijelaza, nekoliko zastrašujuće uskih cesta i eto nas! Treba nam kišobran?! Ma ne treba! Malo ćemo kisnuti! Ma ajmo bez njega i dođosmo do toga savršenog mjesta i te savršene rijeke! Nisam toliko vična s riječima da bih opisala tu ljepotu, ali mislim da se ni Prstenova družina ne bi postidjeli i žalili da ih ovdje naseliš. Slika neka govori...

Slika preuzeta sa http://hr.worldmapz.com/admin3/35107007006_en.htm

Bistra, tirkizna, puna manje ili više pitomih slaopova, više ili manje mirisna i ukrašena  divnim lopočima, drvećima u vodi i pokraj nje, plavim vretencima, malim ribicama i pokojom flegmatičnom patkom u koju se možeš zabiti glavom ako je ne skužiš na vrijeme jer njima ne pada na pamet da se sklanjaju sa puta kupačima...
Ovaj je pristao da se slika!

Slika preuzeta sa http://svartberg.org/zivine/vret/

Ovako su izgledali:

Preuzela sa http://fotkamipisem.blogspot.hr/search?q=konjska+smrt
 

Lokaciju namjerno ne želim otkriti jer želim da ostane samo naša!
I gledam ja nju, a njene prekrasne bistre i tirkizne oči gledaju mene!

Slika preuzeta sa http://os-vnazor-dugaresa.skole.hr/nastava/_ivot_na_mre_nici/mre_nica_na_biser

 I raste ona čežnja u meni da zaronim odmah, tu na tom mejstu, u odjeći ..ili barem da se riješim samo haljine i raste ta čežnja, a s njom se smanjuje broj kapljica kiše koje padaju..i čini mi se da nije toliko ni hladna..i prestala je kiša.. i ja sam se zadnjim atomima snage savladala poriv da zaronim i otišla do auta po kupaći kostim koji sam obukla nevjerojatnom brzinom. I bučnem se vičući kao Tarzan: Tko drugi uđe mora platiti kaaaaaavu! ...i počastio je kavom  i ručkom i pivom! Na lokacij is ovim pogledom...

Plivali smo i borili se sa slapovima i koristili ih umjesto masaže i rodila se ideja! Naše sljedeće prebivalište mora biti na obali ove ljepotice! I on reče: Jesu tebi patke il' vretenci mozak popili?!

Šta samo maštaš i sanjariš?! Nema šanse! ...a mislim si ja: Ima! Ima! ..i prešutim odgovore na ona pitanja.

I tako je cijeli godišnji savršen zbog tog jednoga dana! Doduše, malo ga je popravila nova, savršena haljina kupljena u Orsay dućanu te rajf i ogrlica koji joj pristaju. Sve za 160kn. 

 Ima li neka lokacija koja vama zarobljava misli i srce?!